Akt-kako nacrtati akt (drugi dio)

U prošloj sam se objavi bavila određivanjem standarda za akt za upis na ALU pokušavajući pogoditi koje su vrste znanja bile potrebne za upis na akademiju u 19om stoljeću prema priručniku Charlesa Barguesa. U ovoj ću se objavi nastaviti baviti postavljanjem standarda za akt prema jednoj od podljednjih velikih figurativnih akademija u Europi- ” Ilja Rjepin” u Sankt Petersburgu.

Kad nazivam “Rjepinu” posljednjom velikom figurativnom školom ne mislim nužno na kvalitetu- sama škola je fizički ogromna i prima veliki broj studenata svake godine. Njena posebnost se sastoji od toga da nema niti jednu klasu koja se bavi novim medijima ili konceptualnom umjetnošću- sve klase se bave isključivo figuracijom. Razlozi za to su složeni i neću se u ovoj objavi njima baviti.

“Rjepina” je 2008 u pokušaju da zaradi nešto izdala knjigu studentskih radova pripremnog kursa. Nakon završenog pripremnog kursa studenti smiju pristupiti prijemnom ispitu za upis na akademiju. Tako je knjiga radova pripremnog kursa postavila standard za upis na akademiju bez da su oni koji su je izdali bili svjesni onoga što čine. ( Oprosti im Bože jer ne znaju što rade)

Standardna veličina akta je 59x45 cm u tehnici olovke. Standardna pozicija je stojeći kontrapost sprijeda ili straga. Neću ulaziti u karakteristike te pozicije, jer to već zna i mačka Rina u mom dvorištu. Ono što me zanima je koliko je znanja anatomije potrebno kako biste nacrtali akt dostojan upisa na “Rjepinu”.

Jasno se vidi da polaznici pripremnog kursa imaju osnovno znanje iz anatomije, jer su u stanju postaviti tri osnovne velike mase u poziciju kontraposta. Tri osnvne fiksne mase ljudskog tijela su glava, prsni koš i pelvis. Svijest o njihovom postojanju nije nešto što bis e trebalo uzimati zdravo za gotovo. Pitate li nasumičnog prolaznika na cesti o njima ustanovit ćete da su svijesni da imaju glavu, oni napredniji znaju i za prsni koš, a većina nema pojma o pelvisu. Svijest o postojanju tri osnovne nepokretne mase je stečeno znanje.

Od polaznika pripravnog kursa se također očekuje da budu u stanju osjenčati osnovni reljef prema živom aktu ( za razliku od studenata iz doba Barguesa), ali je osvjetljenje koje su upotrijebili kako bi osvjetlili taj reljef kriminalno loše. To je najveći nedostatak aktova u ovoj knjizi: nedovoljno sistematično razmišljanje o osvjetljenju. Osvjtljenje je difuzno i nimalo ne pogoduje vidljivosti mišićnog reljefa. Zašto tjerati početnike da izrađuju reljef pod ovim osvjetljenjem je misterij, jer su glave u istoj knjizi osvjetljene jednim jakim izvorom svjetlosti što je prikladno za početnike. Sudeći po crtežima akt je bio osvjetljen difuznim izvorom koji se nalazio iznad modela te dodatnim difuznim izvorom koji se nalazio bočno od modela. Oba načina osvjetljenja su loša za vidljivost sitnog reljefa, a u kombinaciji su naprosto  užasna.

Ali vratimo se na anatomiju i njeno poučavanje. Svi polaznici pripravnog kursa su pohađali umjetnički licej u kojemu očito postoji nekakav oblik podučavanja anatomije što pozdravljam. Jedini način da se dobro nacrta akademski akt je temeljito poznavanje anatomije. Nema drugog recepta niti tajne.

Strategija crtanja akta koja se poučava na “Rjepini” je sljedeća: nakon što se akt postavi savjetuju da se student detaljno pozabavi izradom torza, pa onda prijeđe na glavu. Tek se onda pristupa izradi ruku i nogu te šaki i stopala. Mislim da je taj pristup dobar, jer se torzo sastoji od dvije velike fiksne mase, a glava je treća. Ruke i noge su sekundarne. Nadam se da ste čitajući ovaj blog shvatili da se slikari  prvenstveno bave masama koje imaju volumen, a torzo i glava su veliki volumeni.

Nadam se da samo ovom objavom donekle rasvijetlila standarde akademskog akta te da ću se moći nastaviti baviti konkretnim problemima koji se javljaju prilikom crtanja akta.