Akt- što je potrebno kako biste ga nacrtali dovoljno dobro za upis na ALU u Zagrebu

Prvotna namjera u ovoj objavi je bila pisati o tome na koji se način pristupa crtanju ljudske glava na aktu srednjeg formata. Vršim pripreme za upis na ALU i dio priprema se sastoji od crtanja akta srednjeg formata. Moji učenici često imaju problem s crtanjem glave na aktu. Međutim, pišući o toj temi ustanovila sam da je potrebno da prije toga ustanovim kriterije za crtanje akademskog akta, jer ALU te kriterije nije  postavila i zapravo nitko ne zna kako bi dobar akt na prijemnom ispitu trebao izgledati.

U obranu ALU mogu ustanoviti da je akt neobična slikarska disciplina u današnje vrijeme. Ljudi koje srećemo svakodnevno su uglavnom obučeni i zbog toga nisu dobri za proučavanje ljudskog tijela. Mi, danas, ljudsko tijelo uopće ne poznajmo. Dobro nacrtati ono što slabo poznajemo je nemoguće. A kada bismo  i željeli upoznati ljudsko tijelo te zbog toga prisustvovati sekciji kakvog leša( što je standardni slikarski put) na medicinskom fakultetu s namjerom da vidimo što se krije ispod kože nametnuli bi nam nepremostive prepreke. Nije uvijek bilo tako.

U zlatno doba nizozemskog slikarstva su održavane javne sekcije leševa kriminalaca pogubljenih smrtnom kaznom. Anatomsko znanje je bilo javno dobro i to je pogodovalo majstorima slikarima. Dobri slikari ne nastaju u vakuumu.

Moj pristup podučavanju akta je baziran na anatomiji i vrlo je postupan. Prije nego što svojim učenicima dopustim da se prihvate akta natjeram ih da odslušaju godinu dana anatomije prema učenjima R.B. Halea dok istovremeno crtaju osnovna geometrijska tijela i glave od bijelog gipsa.

 

 

Halove sistem podučavanja se bazira na dobrom poznavanju ljudskog kostura na koji se dodaju mišići. Mišići uvijek počinju i završavaju na fiksnim mjestima na kostima. Ta činjenica omogućava slikarima da razumiju gdje počinje i završava njihova linija, jer linija na aktu (mislim na obrisnu linju) slijedi mišiće ( a mišići slijede kosti).

 

 

Ističem važnost svog podučavanja anatomije, jer smatram da je nemoguće da se nacrta dobar akt bez  poznavanja anatomije. To kandidatima za ALU prouzrokuje  nerješiv problem, jer akt, koji se rijetko vidi, a još rjeđe crta (osim ako nisu išli u srednju školu za primijenjenu umjetnost u kojoj se akt doduše crta, ali se ne predaje anatomija) zapravo nemaju gdje prakticirati niti imaju mjesto na koje bi mogli ići po osnove anatomije. A najgore od svega je to da kandidati za ALU i nisu svjesni da im to treba, jer ALU nikada nije dala standard po kojem bi se kvaliteta akta mogla procijeniti. To je sve, naravno, posljedica rupe u tradiciji predavanja figuracije i o tome sam pisala u ovom blogu u više navrata, a crtanje akta je direktni problem s kojim se ja i moji učenici koji se pripremaju za ALU moramo nositi.

 

Dakle, kriterija za dobar akt danas nema, a nema niti mjesta gdje biste to mogli izučiti kako biste mogli proći prijemni ispit. Ali pristupimo prvom dijelu prethodne rečenice i preformulirajmo ga u pitanje: kako bi trebao izgledati akt koji bi kanditatu osigurao upis na ALU u Zagrebu?

Charles Bargues je bio manje poznati, ali kvalitetan slikar krajem 19og stoljeća koji je bio izdao priručnik koji je postao standard za kandidate za likovnu akademiju. Barguesov priručnik je bio vrlo poznat i cijenjen.( Van Gogh ga je, na primjer, prekopirao 4 puta i smatrao da mu  izuzetno pomaže u slikanju.) Od kandidata se očekivalo da budu u stanju izraditi detaljne i kvalitetne kopije Barguesovih litografija koje prikazuju tonske studije gipsanih odljeva antičkih glava i torza te odljeva tijela. Bargues je koristio tehniku litografije, jer je vrlo nalik olovci i lako se može kopirati na taj način. Tek nakon što su kandidati bili sposobni kopirati Barguesove studije bilo im je dozvoljeno da sami izrađuju studije po gipsanim odljevima.  Meni je, međutim, najzanimljiviji dio bio bila druga polovica priručnika koja se bavi aktom.

Bargues smješta živog modela u 40 (provjeri) akademskih poza i crta ih  samo obrisnom linijombez sjenčanja. Od kandidata se, dakle, očekivalo da budu u stanju izraditi kompletne tonske studije antičkih glava i torza, ali se nije očekivalo da budu u stanju izraditi akt po modelu sa svom reljefnom muskulaturom muskulaturom i sjenčanjem. Niti stopala, glava niti ruke nisu detaljno izrađeni. Dapače, galva je ostavljena sasvim praznom, a stopala i ruke su obrisi. Može li se, dakle, reći da se od ondašnjih kandidata nije očekivalo da imaju znanje iz anatomije?

Naime,obrisna linija kojom Bargues crta svoje modele u akademskim pozama sadržava informaciju o muskulaturi i kostima i nekome tko nema nikakva anatomska znanja ne znači ništa. Neće je moći prekopirati s razumijevanjem. Odljevi tijela u prvom dijelu knjige te antička torza su posjenačani sa svim anatomskim detaljima muskulature  te također stoji da kanditdat koji ne zna ništa o anatomiji neće nikako moći s razumijevanjem prekopirati te aktove. Zaključak koji stoga izvodim da je upis na akademiju u 19om stoljeću bilo potrebno znanje iz anatomije koje bi omogućilo kandidatu da izradi studiju gipsanog odljeva torza osvjetljenog na tradicionalan način, ali ne i detaljnu studiju akta. Razlika između crtanja gipsanog odljeva i živog akta se sastoji od toga da su sva anatomska pitanja i odluke koje umjetnik treba donijeti kad izrađuje akt ( bilo da ga crta ili modelira) na odljevu  već donesene. Umjetnik je odlučio o veličini i poziciji mišića i kostiju te njihovom reljefu i pauzi između reljefa, a na kandidatu je samo da ima dovljno znanja da vidi taj reljef, prepozna ga i može ga tonski točno reproducirati. Sva dizajnerska pitanja, naime, je za kandidata riješio umjetnik koji je izradio kip. Znanje koje ima kandidat koji se upisuje na akademiju bi bilo usporedivo s nekim tko uči strani jezik i razumije govorni lanac, ali nije u stanju govoriti jezik ili vrlo rudimentarno.

Kod crtanja živog akta kandidat koji bi želio nacrtati kompletnu tonsku studiju akta morao bi prvo sam odgovoriti na ta dizajnerska pitanja što je akademija u 19. stoljeću smatrala prevelikim zadatkom. Od kandidata se očekivalo da mogu prepoznati mišiće i kosti u obrisnoj liniji, ali ne da se bave pitanjima reljefa. Također su smatrali da je izrada ruku, glave i stopala u manjem formatu prezahtjevna.

Ali što će se dogoditi ako učenik kojeg pripremam za prijemni ispit nacrta dobar linearni akt? Hoće li to biti dovoljno za prolaz?

Moje mišljenje je da bi to trebalo biti dovoljno, ali kako na prijemnom ispitu nema crtanja gipsanog odljeva kandidat ne može demonstrirati svoje poznavanje anatomije odnosno svoje razumijevanje stranog jezika. Zbog toga svoje učenike pripremam na način da detaljno odslušaju anatomiju  i bave se gipsanim odljevima da bi ih na kraju pustila da crtaju akt i pokušaju izraditi reljef na njemu.

Za detaljnu pripremu glave i akta za prijemni ispit mojim učenicima je potrebno oko dvije godine. Smatram da bi bilo bolje i puno jednostavnije kada bi se ALU detaljno pozabavila kriterijima akta na prijemnom ispitu i detaljno razmislila o tome kakvo je točno znanje potrebno demonstrirati i zašto.

 

U sljedećoj ću se objavi nastaviti baviti kriterijima dobrog akademskog akta u nadi da ću uspjeti definirati kriterije za svoje polaznike te se nakon toga moći baviti konkretnim i zanimljivijim problemima kao što je, na primjer, crtanje glave na aktu.

Sve ilustracije u ovoj objavi su iz priručnika Charlesa Barguesa.