Glava akta ili kako nacrtati malu glavu u daljini

Problem crtanja glave na aktu srednjeg formata je sasvim druge naravi nego što se čini na prvi pogled. Varljivost tog slikarskog problema pripisujem činjenici da se studenti uljujkaju u lažnu sigurnost zbog toga što se bave crtanjem glave, odnosno portreta, i misle da je crtanje glave na aktu pokriveno time. Ali to nije slučaj iz dva razloga. Prvi je: na aktu glava modela je od sekundarne važnosti i detaljno se obrađuje nakon crtanja torza. Torzo je taj koji diktira na kakav se način izrađuje glava kod crtanja akta. Prilikom crtanja portreta to nije slučaj, jer glava igra glavnu ulogu. Drugi razlog je udaljenost glave od promatrača. Kod crtanja akta udaljenost od promatrača je veća nego kod crtanja portreta, a udaljenost mijenja izgled glave.

U ovoj se objavi neću moći baviti objašnjavanjem utjecaja izrade torza na izradu glave, jer to ovisi o konkretnom primjeru. Ono što uvijek ističem jest da svi dijelovi umjetničkog rada ovise jedan o drugome i da promjena u jednom dijelu nužno zahtijeva promjenu u drugom.

Utjecaj udaljenosti glave od promatrača na crtež glave je velik. Prvi savjet koji dajem svojim učenicima jest da se odmah na početku odreknu oštrih linija i jakih kontrasta. Na udaljenosti se plohe stapaju jedna u drugu,linije među njima se ne vide i postaju mrlje.

Evo što o tome kaže Charles Eastlake u svojoj knjizi: “Methods and materials of the great schools and masters”. Eastlake tvrdi daje glava akta zapravo pojava glave u daljini pri difuznom osvjetljenju.  To difuzno osvjetljenje  ima dominanatnu stranu.

Efekt koji se treba postići u crtežu je sljedeći: kontrasti su slabi, odnosno razlika između strane lice u sjeni i lokalne boje je mala. Gradacija tona ostaje, ali je veća u svjetlu nego u sjeni. Bočna strana lica je manje osvijetljena (usprkos dominantnoj strani) od jagodičnih kostiju.

Nos sam po sebi izgleda tamniji od ostatka lica, zbog toga što je okružen tamnim tonovima, ali i zato što se bljeskovi na nosu ne vide na udaljenosti. Ista stvar vrijedi i za sjaj na tamnoj kosi. Ne crta ga se, jer se na većoj udaljenosti ne vidi.

Eastlakeov primjer ću ilustrirati ruskom glavom akta koja je prilično dobro nacrtana i na kojoj su ispoštovani Eastlakeovi savjeti:

 

 

 

 

 

 

Na primjeru ispod pokazujem također glavu iz ruskog priručnika za crtanje akta, ali je osvjetljenje manje difuzno i koncentriranije.

 

 

 

Smatram da glava na ovom crtežu pati od preoštre razlike u tonu i da su dijelovi preoštro naslikani. Smatram da Eastlakeov pristup daje bolje rezultate.

Kako bih bolje ilustrirala kako izrada torza utječe na detalje glave dolje objavljujem oba akta u punoj veličini: