Kako nacrtati nos uz pomoć anatomije (drugi dio)

Nakon što sam se u prošlom postu zabavila pojednostavljenom konstrukcijom nosa moram se sad pozabaviti detaljima anatomije kojima će se ta konstrukcija popuniti. Prvi detalj na koji se moram osvrnuti je “glabella”- kost kojom počinje nos s gornje strane. Ima oblik trapezoida i zbog pozicije (okrenuta je koso prema dolje) se naziva “downplane”.

Kako bismo dobili dojam da “ulazi” u papir, sjenčam je od tamnijeg prema svjetlijem. Takav bi razvoj imala pri osvjetljenju odozgora.

Ispod “glabelle” nalazi se nosna kost,a ispod nje nazalni otvor.

Ovako bi to izgledalo u profilu:

Time smo završili koštani dio nosa. Ostatak nosa se sastoji od hrskavice i ligamenata. Najveći komad hrskavice koji daje oblik nosu i zapravo drži krov nosa je “septum”. On leži okomito na nosni otvor i dijeli ga na dva dijela. Ovako izgleda “en face” :

A ovo je septum iz profila:

Mjesto gdje se nosna kost nastavlja na septum je vrlo važno slikarima, jer je to mjesto gdje dolazi do promjene kuta na nosu:

Septum pokrivaju još dva ligamenta : ” gornji” i “donji” lateralni ligament. Gornji lateralni ligament se veže na kosti koje okružuju nazalni otvor i završava na septumu. Dolazi u paru.

Ispod gornjeg lateralnog ligamenta nalazi se donji. Njega Hale naziva ” comma ligament” što bi u prijevodu značilo “ligament u obliku zareza”, jer ima “kukicu” na kraju u koju se uglavljuje nosnica.

Ovako izgleda “comma ligament” kad stoji sam:

 

A ovako bi izgledao kad bismo ga postavili ispod gornjeg lateralnog ligamenta:

Ovako bi “comma ligament” izgledao u profilu. Obratite pažnju da strši ispred septuma.

U već spominjanu “kukicu” donjeg lateralnog ligamenta uglavljuje se nosnica:

A ovako bi sve skupa izgledalo u profilu:

 

 

To su svi anatomski dijelovi nosa koje biste trebali poznavati kako biste uspješno nacrtali nos, ali to nije sve. Problem nosa je problem površina koje se kreću u prostoru i koje prilikom osvjetljavanja zbog promjene u kutu mijenjaju ton. 

 

“Glabella” je tzv “downplane” i ako je izvor svjetlosti iznad glave koju crtamo redovito baca padajuću sjenu na nosnu kost. Ona, pak, ima vlastiti pokret od tamnijeg prema svjetlijem koji, ako nacrtamo padajuću sjenu od “galbelle” neće biti vidljiv i zbog toga nećemo dobiti dojam da se nosna kost izdiže iz lica. 

Dakle prva promjena kuta je između “galbelle” i nosne kosti, a sljedeća je između nosne kosti i septuma ( već sam je spomenula). Zatim slijedi promjena smjera na donjem lateralnom ligamentu koja odvaja donji plan vrha nosa od gornjeg. Napominjem ponovo da svaka promjena u kutu nosi sa sobom promjenu u tonu.

Na kraju su nosnice koje slikari tretiraju kao dio kugle i zato sjena na njima slijedi sferičan oblik. Ističem vrlo važan detalj- nosnice imaju malu donju plohu koja je tamnija od bočne i koju se ne smije zaboraviti.