Kako nacrtati portret odnosno ljudsku glavu 6.dio

Prošlu objavu o crtanju portreta sam završila crtežom ljudske lubanje u poziciji “en face” kojoj je bio završen srednji dio lica sa svim koštanim oznakama.

Prelazimo na donji dio lica koji nam je poznat iz profila. U centru pažnje su usta i važno ih je pravilno smjestiti. Srednja linija usana se nalazi na prvoj trećini donje trećine lica. Dentalna formula je 2.1.2.3. što znači: 2 sjekutića, 1 očnjak, 2 pretkutnjaka i 3 kutnjaka. U “en faceu” se vide svi nabrojani zubi u gornjoj i donjoj čeljusti ( što je gore to je i dole.)

Još nam je preostalo da ucrtamo donju čeljust, a znamo da se prva velika promjena u kutu donje čeljusti nalazi u razini srednje linije usana. Provučemo li horizontalu kroz nju, lako ćemo dobit mjesto gdje čeljust mijenja kut.

Napominjem da je mjesto gdje čeljust mijenja smjer u akademskom “idealnom slučaju” u razini srednje linije usana. Na modelu kog crtate one se može nalaziti više ili niže. Smisao poznavanja akademskog sistema  ( kao što sam već napomenula u prošlim objavama) jest ta da crtači time dobivaju ogledni model s kojim mogu usporediti modela koga žele nacrtati. Ako je crtaču dobro poznato mjesto gdje čeljust mijenja smjer- lako će ustanoviti ima li model čeljust građenu na taj načini ili nema. Nije li upoznat s akademskim sistemom oslanjat će se isključivi na svoju moć opažanja koja je ograničena. Crtanje je, naime, kombinacija znanja (u slučaju crtanja glave znanja anatomije) i opservacije te će se oslanjanjem isključivo na opservaciju dobivati vrlo ograničeni rezultati.

Na našoj lubanji nedostaje još nekoliko detalja kako bi izgledala što “mrtvije”- nedostaje joj linija kojom ćemo odvojiti zube od čeljusne kosti i zatvoriti glavu.

U jednoj od prethodnih objava sam spomenula arhitektonski pristup konstrukciji i crtanju u kojem arhitekti informacije dobivaju iz tlocrta, nacrta i bokocrta kako bi konačno izgradili zamišljeni objekt i napisala sam da slikari imaju sličan pristup. Nacrtali smo lubanju u profilu (bokocrt) i “en faceu” ( nacrt) i još nam preostaje tlocrt. Tlocrt bi u našem slučaju bila glava nacrtana odozgora.

Nadam se da ste već iz prethodnih objava shvatili koje su mjere kvadra u koji uporno stavljamo lubanju: visina je 7,dubina 6, a širina 5 (jer je glava najšira u predjelu iznad ušiju i njena širina iznosi 5-eyed-line).

Ako iščitamo pravilno dimenzije glave iz gornjeg kvadre u poziciji “tri četvrt” bit će jasno da su stranice tlocrta dimenzija 6 sa 5.

U taj kvadar smještam kuglu promjera 5 ( ne može biti drugačije) i ispred nje mi ostaje prostora za jaje koje predstavlja lice.

Ucrtam li jaje ispred kugle- vidjet ću da su najizbočeniji dijelovi eminence iznad očiju ispred kojih se nalazi nos. U ovom proporcionalnom sistemu nos viri izvan kvadra.

I uši također vire iz kvadra.

Ovim zaključujem niz predavanja o lubanji. Sada konačno imate sve podatke koji su vam potrebni kako biste nacrtali lubanju u poziciji “tri četvrtine” i time ću se baviti u sljedećoj objavi koja izlazi idućeg utorka.