Kako nacrtati rameni pojas (deseti dio)

Rameni pojas nas je gotovo dotukao, ali se ne damo. Trik kod učenja ramenog pojasa jest razbiti ga na manje cjeline i pokušati ga usvojiti na molekulanoj razini. To znači da bismo ga trebali biti sposobni nacrtati iz glave bez pretjeranog razmišljanja. Naravno, prije nago što se uopće upustimo u razmatrenje ramenog pojasa morali bismo imati savršeno jasnu predodžbu o prsnom košu te zdjelici u ovom proporcionalnom sistemu.

U ovoj ćemo se objavi pozabaviti masom koju stvaraju mišići koji čine reljef ramenog pojasa. Masa je stvar o kojoj slikari neprestano razmišljaju, jer se bave predstavljanjem mase (koja ima tri dimenzije) na plohama koje su dvodimezionalne. Dakle, bavimo se masom leđa i prva masa na koju nailazimo je masa potiljka za koju znamo da je kugla promjera “5-eyed-line”. Ispod nje crtamo konstruktivnu liniju.

Kod crtanja bilo koje linije (pogotovo konstruktivne) mi slikari si postavljamo pitanje : što ta linija predstavlja?  Nikada ni iz kojeg razloga ne smijemo i ne možemo staviti na papir liniju čiju funkciju ne poznajemo ili o njoj nismo razmislili. Sve što se nalazi na papiru mora imati značenje i funkciju. Konstruktivna linija koju smo nacrtali u gornjoj shemi predstavlja kralježnicu i okosnicu na koju ćemo “montirati” mase ramenog pojasa.

S lijeve i desne strane naše konstruktivne linije nalaze se mase tzv “strong chords”. (Detaljno smo ih obradili u objavama o glavi i vratu.) Mase “strong chords” ću označiti slovom A. 

Nakon “string chords” ucrtavam s lijeve i desne strane lopatice koje na sebi imaju lopatični greben. Lopatični greben je jedino mjesto na lopatici koje nije pokriveno mišićnom masom. Lopatični greben je prekriven samo aponeurotičnim tkivom što slikarima olakšava lociranje lopatice, jer ako nađemo lopatični greben (makar i opipom, ako model dozvoli, našli smo i lopatice). A lociranje lopatica je, kao što sam već navela, veliki problem slikara početnika.

Lopatice su povezane obrisnom linijom trapezijusa koja izgleda kao luk i povezuje ih. Iznad lopatičnog grebena nalaze se mase “supraaspinatusa”, a ispod njega se nalazi masa “ifraspinatusa”. Označit ću ih slovima B i C. Između lopatica se nalazi masa “rhomboideusa” ili tzv “rhomboid bulge” koju ću označiti slovom D.

Ispod čitave te strukture s lopaticama se nalazi slavni “latissimus dorsi”. On je najveći mišić na leđima i slikari o njemu razmišljaju kao o velikoj polucilindričnoj masi smještenoj sa svake strane kralježnice.

Ispod “latissimusa” se nalaze mase “strong chords” ispod kojih se nalazi trokut “sacruma”. Obilježit ću ih sa G i H.

Ispod “latissimusa” na samoj vanjskoj obrisnoj linij leži “external oblique” ispod kojeg je “gluteus medius”. Ta dav mišića su laicima posve nepoznata, ali igraju veliku ulogu u crtanju obrisne linije tijela.  Kao što sam već bezbroj puta ponovila u ovom blogu- ako ne znamo da forma na tijelu postoji, nećemo je vidjeti,a kamoli nacrtati. Poznavanje anatomije je ključno za dobro crtanje akta.

Ispod “gluteusa mediusa” nalazi se “gluteus maximus”. To je veliki mišić stražnjice koji se veže na sakrum i završava na bedrenoj kosti.

Na vanjskoj strani bedra se nalazi mala masa koja predstavlja “tensor fasciae latae”. Ispod samog “gluteusa maximusa” se nalazi masa stražnje lože označena slovom M,a s unutarnje strane bedra masa aduktora označena slovom L.

Ovo su kompletne mase leđa. A ovo je popis označen slovima:

Jako mi je dosadilo pisanje o ramenom pojasu. Prestajem.