Kako nacrtati rameni pojas (osmi dio)

Posljednju smo objavu završili baveći se prsnim mišićima u teoriji i crtačkoj praksi. Nažalost, to nije sve u vezi ramenog pojasa (koji ima mišiće u slojevima), jer postoji završni sloj mišića koji se nalaze na lopaticama, te veliki mišić koji djelomično prekriva trapezijus pod imenom “latissimus dorsi”. Ali, vratimo se na lopatice, jer su one najveći kamen spoticanja kod crtanja leđa.

Iskusni crtači znaju kako je teško locirati lopatice na modelu. Čini se da se uvijek nalaze na mjestu gdje ih se najmanje očekuje, a izbočenja na leđima koja interpretiramo kao lopatice su često sumnjiva. Svojim učenicima uvijek kažem da se lopatice gotovo uvijek nalaze pomaknute prema naprijed na prsnom košu. (Njihova prirodna pozicija je da se nalaze gotovo bočno na prsnom košu.) To nije ono što moji učenici očekuju, jer se na modelima  kostura koje imamo u ateljeu nalaze sasvim straga i gotovo paralelne s kralježnicom. Modeli kostura koji se prodaju u trgovinama s medicinskom opremom su sastavili tehničari koje nije briga kako stvari izgledaju na živom čovjeku, jer ih montiraju za liječnike koji anatomiju uče iz razloga koji su različiti od onih iz kojih je učimo mi slikari. Nas prvenstveno zanimaju žive stvari.

Kao što sam već navela, na lopatici se nalazi spiralni lopatični greben koji je nama slikarima vrlo drag, jer se nalazi tik ispod kože i živimo u nadi da ćemo, uspijemo li naći lopatični greben, naći i lopaticu. Ispod lopatičnog grebena se s prednje strane nalazi “glenoid cavity” o kome sam detaljno pisala u prethodnim objavama. Spoj nadlaktične kosti, čiji okrugli završetak ulazi u “glenoid cavity”, i lopatice je nestabilan. Ruku je puno lakše iščašiti nego, na primjer, kuk,  jer bedrena kost ima, osim okruglog završetka, i vrat, a “acetabulum” je puno dublji od “cavitas glenoideus” čije ime, btw, znači “plitka udubina”. Rameni zglob na mjestu u “plitkoj udubini” drže mišići koji počinju na lopatici i završavaju na nadlaktičnoj kosti. To čini rameni zglob pokretljivijim (dragi Bog je to tako u uredio kako bismo mogli koristiti otvarače za vinske boce), ali je zato i skloniji iščašenjima. No trčim pred rudo…pa da se prije mišića vratimo na lopaticu, “cavitas glenoideus” i nadlaktičnu kost. Evo kako bi to izgledalo na našoj shemi:

Mišići koji povezuju lopaticu s “humerusom” se nalaze iznad i ispod lopatičnog grebena koji se na latinskom zove “spina scapulae”. Da smo učili latinski kad je trebalo i nismo prezirno frktali nosom na “mrtvi” jezik sad bismo lako dokučili gdje se nalaze “infraspinatus” i njegov manji brat “supraspinatus”. “Infra” i “supra” na latinskom znače “ispod” i “iznad”. Ne treba biti genijalac kako bismo dokučili da se “spinatus” odnosi na lopatični greben i da se mišići o kojima je riječ nalaze iznad i ispod slikarima omiljenog lopatičnog grebena. 

Sad znamo gdje počinju “infraspinatus” i “supraspinatus”, ali gdje, dovraga, završavaju?

Moja mama uvijek kaže da pametna osoba možda nema podatak u glavi, ali zna gdje ga može naći. To je bila njena uzrečica puno prije nego što li se sve moglo naći na “Googlu”. Ja, međutim, preporučujem da umjesto u “Google” pogledamo u Richerovu anatomiju. Pa tako Richer  o “supraspinatusu”: “origin, from the scapula (supraspinous fossa); insertion, into the greater tubercle of the humerus (superior impression). Covered by the trapezius, this muscle, depending on its development, fills the supraspinatuous fossa to a greater or lesser extent. Its relief can be seen on the exterior form. Action.Abducts the arm.”

Ne treba nas zbuniti termin “greater tubercle of the humerus”, jer “tubercle” samo znači “kvrga” i nalazi se na vrhu nadlaktične kosti.

“Infraspinatus” ima sličnu priču kao i “supraspinatus”. Počinje na donjem dijelu lopatice, ispod lopatičnog grebena, a završava po Richeru.” into the greater tubercle of the humerus (middle impression).” I još Richera: ” This muscle is superficial throughout the greater part of its length. Maintained by a strong aponeurosis, it forms a flattened relief in the center of the scapular region. Action. It rotates the arm laterally.”

Imala sam ozbiljnu namjeru sasvim završiti objavu o ovom sloju leđnih mišića, ali sam se preračunala, pa ću ostatak mišića ostaviti za sljedeći tjedan. Nemojmo da nas hvata očaj- kraj ramenog pojasa se nazire. Za utjehu evo lijepe sličice iz Albinusove anatomije koju sam već preporučivala na ovom blogu.

Obratimo li pažnju na lopatice, vidjet ćemo da “infraspinatus” i “supraspinatus” nikada ne pokrivaju lopatični greben koji je vidljiv na ovom crtežu. Lopatični greben je kost koja se nalazi direktno ispod kože i moguće ga je pronaći kad sve ostalo zataji,a time ćemo možda pronaći i lopaticu što je razlog za slavlje.

Kako se slikarstvo ne sastoji samo iz tehnike i znanja, što bi prema srednjovjekovnim teolozima bio vražji dio u umjetnosti, (anatomija svakako spada u vražja posla), nego i iz nadahnuća, osjećaja odnosno inspiracije koja bi trebala biti božanskog porijekla- za kraj kratka pjesmica Philipa Larkina o djeci i njihovim roditeljima: