Kako nacrtati usta uz pomoć perspektive i anatomije (treći dio)

Kad moji učenici savladaju crtanje usta uz pomoć poznavanja anatomije (kosti i mišića) i perspektivnih zakona koji se mijenjaju oblik usta ovisno o položaju promatrača, znam da je vrijeme da se upustim u objašnjavanje detalja koji pomažu da crtež bude što uvjerljiviji.

Prvi takav detalj je tanka linija svjetlije kože koja se nalazi na granici kože i usta. Moji učenici obično reagiraju prepoznavanjem kada im ukažem na nju. Robert Beverly Hale je zove “new skin” i on je jedini učitelj anatomije koji je spominje. (U knjigama anatomije koje sam proučavala “new skin” ne postoji). Ključ za razumijevanje “new skin” leži u tome da ona nije puka svijetla pruga koja omeđuje usta, već je dodatna ploha između kože i sluzokože usana. Ona je doista svjetlijeg tona od kože lica, ali joj dodatnu promjenu u tonu daje promjena u smjeru. Ta promjena u smjeru se najbolje vidi u crtežu profila usana:

Na ovom portretu Hans Holbein je istaknuo plohu “nove kože” iznad usana mlade žene.

Stari majstori su rado isticali “new skin”, jer im je njeno postojanje davalo mogućnost da koriste prirodni kontrast između svjetlije pruge “new skin”-a i tamnije kože usana. Znali su da ništa ne privlači pogled promatrača više od kontrasta, te su naglašavali “new skin” ako su željeli na portretu naglasiti usta.

Sljedeći crtež je iz priručnika za slikare Charlesa Barguesa. Jasno je vidljiva ploha “nove kože”:

Ovako bi “new skin” izgledala sprijeda:

Između gornje usne i nosa nalazi se filtrum ili usneni žlijeb. Prije nego što se detaljno upoznaju s formom filtruma početnici ga crtaju kao neodređenu vrstu zareza ili mrlju ispod nosa. Kao i kod “new skin”-a, ključ za razumijevanje filtruma leži u činjenici da je filtrum žlijeb,koji omeđuju  šest ploha. Najbolje rezultate postižem kad učenike natjeram da saviju filtrum iz komada papira:

fotka filtruma savijenog od papira

Na fotografiji su odmah jasno vidljive granice filtruma te njegov oblik.

Sljedeća fotografija pokazuje filtrum na glavi crteža prema gipsanom odljevu Charlesa Barguesa. Gipsani odljevi su vrlo korisni za učenje crtanja, jer su jednobojni, pa početnike ne ometa lokalna boja.

Došli smo gotovo do samog kraja onoga što se treba znati kako bi se kvalitetno mogla nacrtati usta uz pomoć anatomije i perspektive. Međutim, postoje određene mase lica koje ne nastaju zbog mišića koji se nalaze ispod kože već su kombinacija kože, mišića i masnog tkiva. Taj reljef je prisutan na svim ljudskim licima neovisno o dobi, ali je kod mladih ljudi zbog veće napetosti kože manje izražen. To predstavlja jednu od najtežih stvari kod crtanja mladih lica.Izostavi li crtač sasvim taj prirodni reljef portret će izgledati neuvjerljivo i kao da je od plastike. Naglasi li ga suviše- osoba koju crta će izgledati starije nego što ustvari jest.

Raspored masa na ljudskom licu našla sam u kiparskom priručniku Eduarda Lanterija. Lanteri kiparima daje savjet da ako ne vide dobro reljef na licu modela promijene osvjetljenje u izrazito bočno. To je vrlo koristan savjet koji mogu primijeniti i slikari u situaciji kad su mase lica zbog mladosti modela slabo vidljive.

Shemu masa lica Eduarda Lanterija prenosim u cijelosti:

Ovom objavom završavam ciklus o crtanju usta u nadi da će moji učenici naučiti vidjeti stvari kojima ih podučavam. Robert Beverly Hale je običavao govoriti da se proces crtanja odvija na sljedeći način:” First you draw what you see, then you draw what you know and then you see what you know.”