Rameni pojas- kako ga nacrtati uz bozju pomoc (cetvrti dio)

Prosli tjedan sam zalila svoj vjerni laptop sampanjcem (slucajno) i na servisu je pa ovu objavu pisem na posudenom laptopu koji nema hrvatske znakove. Ispricavam se zbog gadarija koje ce proizici iz toga. Vjerujem da cemo se usprkos tome uspjeti razumjeti.

U prosloj smo se, dakle, objavi bavili lednom stranom ramenog pojasa. Ucrtali smo “rhomboideus” i “serratus” te objasnili njihove uloge u kretanju lopatice po prsnom kosu u smjeru naprijed-nazad. Osim tog smjera, naravno, postoji i smjer gore-dolje te postoji i misic zaduzen za tu vrstu pokreta. Dapace, slikari smatraju da lopaticu na taj nacin pokrecu dva misica: “levator anguli scapulae” i “trapezius”.

Dio komplikacije u crtanju ramenog pojasa se sastoji od toga da misici leze u slojevima jedan preko drugoga te ih je zbog toga tesko razaznati na modelu. To je slucaj s “levator anguli scapulae” i “trapeziusom”. “Levator anguli scapulae” se nalazi u dubljem misicnom sloju. Njegovo ime u prijevodu s latinskog znaci “podizac kuta lopatice”.

U Richerovoj anatomiji koju sam vec hvalila na ovom blogu  “origin: comes off the first transvese dorsal spine”, a “insertion: into the upper angle of the scapula “. Pod funkcijom Richer pise: “lifts the the scapula towards the ears”.  “Levator” se stapa sa misicima na straznjoj strani vrata koji slikari zovu “strong chords” o kojima sam detaljno pisala u objavama o vratu. Pri crtanju “levatora” i “strong chords” primjenjujemo staro slikarsko pravilo koje kaze da ako misici unutar grupe obavljaju jednaku funkciju ne odvajamo ih linijama odnosno tretiramo citavu grupu kao jednu masu. To za nas znaci da necemo odvajati masu levatora od ostalih misica koji sudjeluju u drzanju vrata uspravno.

Evo kako bi to izgledalo u praksi:

Evo kako to izgleda kod Richera:

Lezeci preko misicnog sloja u kojem se nalaze “levator anguli scapulae” i “rhomboideus” (iz prosle objave) slijedi “trapezius”. “Trapezius’ je velik misic koji se sastoji iz tri dijela i pokriva veliku povrsinu leda. Prema Richeru i njegovoj fantasticnoj anatomiji njegov “origin” je straznji dio lubanje i “transverse processes of the 7th -12th dorsal spine” i to je savrseno jasno. Richer medutim tvrdi da se “insertion” sastoji iz tri dijela od kojih svaki ima zasebnu funkciju. Tako se prvi dio sastoji od  gornjih vlakana trapezijusa koja zavrsavaju na straznjem dijelu kljucne kosti i na akromionu. Funkcija im je podizanje lopatice. Drugi odnosno srednji dio zavrsava tako da sasvim pokriva lopaticni greben, funkcija mu je da vuce lopatice horizontalno prema centru. Treci pak ili donji dio zavrsava na unutranjoj strani lopaticnog grebena i vuce lopatice prema dolje te prema van.

To jos nije sve vezano uz trapezijus: on ima detalje koji slikari vole isticati jer im ozivljavaju crteze ramenog pojasa. Tako se oko kraljeznice nalazi aponeuroza (koju sam vec spominjala u prosloj objavi)  koja cini da se kraljesci, a narocito sedmi vratni kraljesak narocito isticu, jer vlakna trapezijusa ulaze u aponeurozu i tu zavrsavaju.  Sam vanjski rub trapezijusa je vrlo povoljan za slikare, jer ide preko formi donjih lednih misicnih slojeva i na taj nacin ih ocrtava i pojasnjava njihovu poziciju u odnosu na promatraca. Tako linija trapezijusa ide preko “spine scapulae”, preko lopatica samih, preko misica “rhomboideusa” pa sve do dvanaestog kraljeska odnosno “bottom of the rib cage’ gdje mu zavrsava rep. 

Trapezius takoder ima dva udubljenja s obje strane lopatice koja su nastala zbog vlakana misica koje tu urastaju u aponeurozu. Ta su dva udubljenja izuzetno korisna slikarima jer im omogucuju da lociraju lopaticni greben, a samim time i lopaticu. Ali dosta teorije.

Pogledajmo kako bi trapezijus izgledao u praksi:  

(Napravila sam pogresku i crvenim bi slovima trebalo pisati “Trapesius”. Sampanjac.)

Ovako to prikazuje Bammes u svojoj knjizi “Die Gestalt des Menschen” koju toplo preporucujem:

Time smo gotovo priveli kraju lednu stranu lopaticnog pojasa i u sljedecoj cemo se objavi baviti njegovom prsnom stranom.  Za nagradu slijedi kratka pjesma T.S. Eliotta o s stvaralackim mukama:    

“So here I am, in the middle way, having had twenty years-
Twenty years largely wasted, the years of l’entre deux guerres-
Trying to use words, and every attempt
Is a wholy new start, and a different kind of failure
Because one has only learnt to get the better of words
For the thing one no longer has to say, or the way in which
One is no longer disposed to say it. And so each venture
Is a new beginning, a raid on the inarticulate,
With shabby equipment always deteriorating
In the general mess of imprecision of feeling,
Undisciplined squads of emotion. And what there is to conquer
By strength and submission, has already been discovered
Once or twice, or several times, by men whom one cannot hope
To emulate – but there is no competition –
There is only the fight to recover what has been lost
And found and lost again and again: and now, under conditions
That seem unpropitious. But perhaps neither gain nor loss.
For us, there is only the trying. The rest is not our business.”

Na naslovnoj slici je Michelangelov crtez u kojem mozete vidjeti primijenjeno znanje iz anatomije. Trapezijus je jasno vidljiv kao udubljena ploha koja seze do polovice leda. Crtez sam uzela iz Haleove knjige “Anatomy Lessons from the Great Masters” koju toplo preporucujem po ne znam koji put na ovom blogu.