Rameni pojas- najteža stvar koju ste ikad poželjeli nacrtati

R. B, Hale tvrdi da je rameni pojas najteža dio tijela za nacrtati i ima pravo. Rameni pojas se sastoji od više slojeva mišića koji leže jedni na drugima. Svi ti slojevi prekrivaju lopaticu koju je potrebno smjestiti na njeno točno mjesto na prsnom košu kako bi rameni pojas bio uspješno nacrtan, a ona je, zbog već spomenutih slojeva mišića, slabo vidljiva.

U ovom sam blogu nebrojeno puta napomenula da crtači ne bi smjeli staviti ruku na papir bez da u glavi imaju jasan koncept mase na koji će svesti ono što žele nacrtati. Taj zaključak se mora donijeti prije nego što se uopće pristupi crtačkome poslu. Usprkos mojim uvjeravanjima da je razmišljanje o osnovnoj formi najvažniji dio crtačkog posla, moji učenici kreću u crtanje s filozofijom “grlom u jagode” i smatraju da je besciljno “šaranje” zapravo crtanje. Besciljno šaranje je, nažalost, samo besciljno šaranje, a crtanje je intelektualni posao i najvažniji njegov instrument je mozak. To je najvažnija lekcija koju nastojim prenijeti svojim učenicima.

Vratimo se, dakle, ramenom pojasu i njegovom glavnom protagonistu: lopatici. Prije nego što je potražimo na tijelu modela i pokušamo smjestiti u odnosu na prsni koš, moramo donijeti zaključak o njenoj formi. R.B. Hale predlaže da za osnovnu masu lopatice uzmemo sferični trokut. Sferični trokut je trokut ucrtan na sferi odnosno kugli, “izrezan” s površine kugle.

Sama lopatica na svom vrhu ima tzv “lopatični greben”. To je koštana izbočina koja, po Haleu, ima spiralnu kvalitetu. Kako bismo to razumjeli moramo se prvo pozabaviti spiralom. Spirala se crta na valjku i to tako kao da je valjak staklen ili proziran.

Dakle, na našem sferičnom trokutu lopatice se nalazi spiralni lopatični greben. Ispod lopatičnog grebena nalazi se “glenoid cavity” odnosno udubina u koju liježe kugla “humerusa” odnosno nadlaktične kosti. 

Sad konačno imamo lopaticu i pokušat moramo je smjestiti u pravilan odnos naspram prsnog koša. Za to ćemo se poslužiti Haleovom mjernom jedinicom “five-eyed-line” i konstrukcijom za prsni koš o kojoj sam detaljno pisala u objavi “Kako nacrtati prsni koš”.

Ova gore nacrtana struktura kocaka će nam omogućiti da nacrtamo leđa u skladu s renesansnim proporcionalnim sistemom. Njegova prednost je to što nam daje oruđe  kojim možemo usporediti modela koji se nalazi pred nama i koga želimo nacrtati, jer ” you have to know the even to be able to tell the odd” kaže Hale. Umjetnikova funkcija je da naglašava ili ne naglašava odnosno izostavlja ili umanjuje u skladu sa svojom umjetničkom namjerom. Svako naglašavanje ili potiskivanje se radi u odnosu na normu te su proporcionalni sistemi bili smišljeni upravo s tom namjerom kako bi naglašavanje ili potiskivanje bilo moguće. Moji učenici se znaju krvavo opirati sistematizaciji, jer pate od sentimentalnih uvjerenja o umjetničkom poslu koja su tipična za vrijeme u kojem živimo te fantaziraju o slobodi i kršenju pravila. Ali, nemoguće je kršiti pravila ako ih ne poznaješ. To je moj vječni argument u našim raspravama. Nadam se da sam vas u ovom blogu uspjela donekle u uvjeriti u svoje stajalište.