Slikarstvo kao pokusaj komunikacije II

Predlazem da se vratimo na Cezanneovu izjavu iz prvog dijela teksta- onu koja se odnosi na osnovna tijela i na to da se sve u prirodi moze svesti na kocku, cilindar, kuglu, prizmu, konus …. Bit cu toliko drska i korigirat cu Cezannea- sve se u prirodi doista moze svesti na na ta geometrijska tijela, ali ono sto ce vam doista trebati jest kocka. Vaznost kocke je tolika da se mozete praviti da je Cezanne rekao da se sve u prirodi moze svesti na kocku. Ali zasto, dovraga, kocka i kakva je njezina vaznost?

Cezanne u svojoj izjavi govori o problemu koji Robert Beverly Hale naziva “massing”. To je postupak koji slikaru omogucava da slozena tijela svede na jednostavnija ( kocku, prizmu, cilindar, konus….znate vec na sto ciljam) i time rijesi problem pozicije tijela u prostoru u odnosu na promatraca. Kocka ima tu odliku da ne ostavlja nikakvog prostora za dvosmislenost: to je jedino tijelo za koje sa sigurnoscu mozete odrediti gdje se nalazi u odnosu na promatraca.

ubaci ilustraciju od d’amelia o kocki

Glavna zadaca slikara od renesanse jest prikazati trodimenzionalno tijelo na dvodimenzionalnoj plohi, a nadam se da ilustracija iz odlicnog D’amelievog prirucnika o perspektivi jasno objasnjava postupak “massinga”. Naravno da slozene forme mozete svesti i na druga tijela koje predlaze Cezanne, ali rezulatati ce biti manje jasni. Svedete li slozeno tijelo na kuglu, na primjer, ubrzo cete vidjeti da imate problema sa odredivanjem nagiba tijela u prostoru i da ne mozete odrediti gdje se promatrac nalazi u odnosu na kuglu- kugla se naime nimalo ne mijenja s koje god strane je gledali. Slicno se ponasa i ovoid, a i cilindar. Kocka, s druge strane, zbog toga sto ima sve stranice i kutove jednake pomicanjem u prostoru dozivljava radikalne promjene i time jasno pokazuje svoj polozaj u prostoru u odnosu na promatraca.

daj jos ilustracija  kocke u perspektivi

Nadam se da su D’Ameliovi prikazi kocke u perspektivi bili dovoljno uvjerljivi i dokazali da kocka, nacrtana prema pravilima perspektive, daje odlicnu iluziju trodimenzionalnosti i bez osvjetljenja, ali ovaj osvrt se bavi osvjetljenjem u slikarstvu, pa cu se sada osvrnuti na kocku pod tradicionalnim slikarskim osvjetljenjem Tradicionalno slikarsko osvjetljenje, podsjecam, je sljedece: radi se o jednom izvoru svjetlosti koji se nalazi pod 45 stupnjeva  na objekt koji osvjetljava- malo ispred i malo iznad tog objekta- u nasem slucaju kocke.

ubaci crtez kocke pod osvjetljenjem

Uzmemo li kocku od bijelog gipsa koja se tradicionalno koristila za poducavanje tonskog crtanja u akademijama do pocetka dvadesetog stoljeca – zbog toga sto bijeli gips iskljucuje pojavu lokalnog tona koji zbunjuje crtaca- vidjet cemo da su sve tri vidljive plohe kocke razlicitog tona. Pocnemo li pomnije razmatrati  najtamniju- onu koja je u sjeni- vidjet cemo da  ploha koja se u pocetku cinila ujednacenog  tona  ima ” pokret”- od tamnijeg prema svjetlijem i to na sljedeci nacin: najtamnija je na bridu koji granici sa svjetlom plohom, zatim se posvjetljuje prema rubu. Taj pokret se odvija u dva smjera ( od oba granicna brida) i odvija se na svakoj plohi kocke  ( ne samo na onoj u sjeni). Tocna reporudukcija tog pokreta je kljucna za pojacavanje iluzije trodimenzionalnosti crteza kocke.