Slikarstvo kao pokusaj komunikacije III ili kocka, valjak, kugla pod tradicionalnim osvjetljenjem

U prosloj sam se objavi osvrnula na kocku koju smatram najvaznijim geometrijskim tijelom za slikare. Ilustrirat cu svoju tvrdnju crtezom Luce Cambiasa u kojem on slozenu formu kao sto je ljudsko tijelo svodi na niz kuboida na koje nabacuje osvjetljenje i slaze te pojednostavljenje forme jednu na drugu te dobiva slozenu kompoziciju.

Dakle, slikari se sluze kockom na koju svode slozena tijela kako bi osigurali konzistenciju mase i dobili iluziju trodimenzionalnosti. Iluzija trodimenzionalnosti se moze postici i bez osvjetljenja (sjencanja), ali osvjetljenje, ako je izvedeno pravilno, pojacava iluziju.

Kao sto sam navela u prethodnoj objavi- tonovi se po osvjetljenjoj plohi krecu na odredeni nacin- imaju tzv “pokret”- koji je slican za gotovo sva tijela pod jednakim osvjetljenjem. Osvjetljenje koje spominjem je tradicionalno- govorim o jednom izvoru svjetlosti koji se nalazi pred objektom pod 45 stupnjeva, malo ispred i malo iza. U ilustraciji dolje su valjak i kubus pod istim osvjetljenjem kako bi se vidjele slicnosti- valjak je, zapravo, zaobljena kocka.

Iluzija trodimenzionalnosti uvelike ovisi o osvjetljenju- moguce je  da lose osvjetljenje sasvim narusi iluziju, a pogresno prensoenje pokreta izaziva u promatracu osjecaj nelagode- ako nije skolovan u slikarskim problemima osjeca da nesto ne valja sa slikom, ali ne moze objasniti u cemu je problem.

Lijeva kocka u ilustraciji ima pravilno prenesen “pokret”, ali u sjeni ima okruglu svjetlu rupu koja narusava iluziju. Kako je doslo do te svijetle tocke u sjeni kocke? Losim osvjetljenjem. Svijetla tocka bi mogla nastati upotrebom rucne svjetiljke uperene u sjenu kocke- to stvara rupu u sjeni i narusava iluziju.

Desna kocka je osvjetljena na pravilan nacin, ali joj je pokret pobrkan- umjesto da ide od tamnijeg prema svjetlijem od bridova pokret ide obrnuto- to suptilno narusava iluziju i cesta je pocetnicka pogreska. Oci slikara pocetnika nisu dovoljno osjetljive da bi pravilno vidio pokret- osjetljivost se postize treninngom na bijelom gipsu.

Konacno stizemo do kugle ciji “pokret” slijedi slicnu logiku kao kod kocke i valjka, ali se krece kruzno, naravno, zbog samog oblika kugle.

Sama granica svjetla i sjene je takoder kruzna, ali u slucaju da je izvor svjetlosti direktno iznad kugle- bit ce ravna linija. Naravno, takva vrsta osvjetljenja se ne smatra povoljnom, jer ne odrazava zakrivljenost kugle i samim time smanjuje iluziju trodimenzionalnosti.

Kad bih ovu objavu morala svesti na jednu recenicu ona bi glasila: Slikaru, pazi da tvoje osvjetljenje podrzava iluziju trodimezionalnosti!