Kako nacrtati rameni pojas (deveti dio)

Prošlu smo objavu završili crtežom “infraspinatusa” u društvu “supraspinatusa”. Oba mišića drže rameni zglob na mjestu i omogućuju mu pokretljivost. Postoje, međutim, još dva mišića koji se vežu na donji kut lopatice ispod infraspinatusa i poznati su pod imenom “teres minor” i “teres major”.

“Teres minor”, kao što smo već napisali, počinje na donjem kutu lopatice, a završava na humerusu (kao i “infraspinatus” te “supraspinatus”) i to na “greater tubercle of the humerus”. Funkcija mu je ta da pomaže u rotaciji nadlaktice prema van. Slikarima nije naročito zanimljiv, jer je mali i cilindričan, te se smatra da ide u istu grupu s “infraspinatusom”.

Evo kako bi to izgledalo na našoj shemi:

“Teres minor” ima svog velikog brata pod imenom “teres major”. On počinje na istom mjestu kao i “teres minor”, ali završava u omči koju čini tetiva mišića”latissimus dorsi”. “Latissimus” je najveći mišić na tijelu i prekriva gotovo čitava leđa. Evo što Richer piše o “latissimusu”: “origin, from the spinuous process of the six thoracic vertebrae and the lumbar vertebrae; from the last sacral vertebrae; from the iliac tuberosity; from the posterior third of the iliac crest; and from the external surface of the three last ribs; insertion, at the base of the intertubercular groove of the humerus.”

 “Origin”  “latissimusa” izgleda zastrašujuće, ali nemojmo se dati tako lako zaplašiti. Ono što zbunjuje laike jest činjenica da “latissimus” ne počinje tik kod aponeuroze kralješaka kao što je to slučaj s trapezijusom. Aponeuroza iz koje izvire “latissimus” se, prema slikarima, sastoji od dva zrcaljena trokuta prekrivena aponeurozom. Prvi prekriva sakrum, a drugi seže do početka trapezijusovog”repa”. Pogledajmo kako bi to izgledalo na Richerovoj ilustraciji:

Slikari uvijek traže i prikazuju trokut sakruma te njegov obrnuti pandan koji čini aponeuroza “latissimusa”. Na laviranom crtežu Henrija Fuselija koji sam preuzela iz Haleove knjige “Anatomy Lessons from the Great Masters” trokuti su jsno vidljivi sa izraženim udubljenjem u sredini.

Mi smo, dakle, raspravili visinu trokuta iz kojeg počinje “latissimus”, ali koja mu je širina?

Kod određivanja širine trokuta u igru opet ulazi slavna “line of the angle of the ribs” o kojoj sam više puta pisala u prethodnim objavama. Ona se jasno može pratiti od vrata do pelvisa, a slikarima je vrlo važna, jer ograničava područje na kojem se nalazi grupa mišića koja je zadužena za držanje leđa u uspravnom položaju. Ime grupe je “erector spinae” i proteže se od sakruma do vrata u raznim oblicima. “Latissimus dorsi” leži preko “erector spinae” i mala tetiva kojom se veže za zdjelicu se nalazi tik uz vanjski rub te skupine. 

“Insertion”  “latissimusa” u humerus je jednako zanimljiv, jer njegov tetiva čini omču (to sam već navela gore) kroz koju prolazi tetiva “teresa majora” te se obje vežu na humerus. To je vidljivo na gornjoj shemi.

A ovako bi to izgledalo kad bismo ucrtali “latissimus” s njegovim vezama za kralješke i sakrum te humerus:

Obratimo pažnju na mišićne skupine koje se nalaze ispod “latissimusa”- to je skupina koju nazivamo “erector spinae”. Mala tetiva “latissimusa” se nalazi tik ispred najviše točke ( tzv “high point”) pelvisnog grebena.

Sada bismo mogli pokušati ucrtati kompletnu mišićnu shemu leđa. Između lopatica se nalazi “rhomboideus” koji nakon što se lopatice približe čini tzv “rhomboid bulge”. Na samim lopaticama se nalazi “supraspinatus”( iznad lopatičnog grebena) te “infraspinatus”, “teres minor” i “teres major” (kojeg smo već ucrtali zajedno s “latissimusom”).Sva tri mišića se hvataju na izbočenja na “humerusu” i tako drže rameni zglob na mjestu.

Još namje preostalo da se pozabavimo “trapeziusom” koji počinje ispod lubanje i prekriva čitav spomenuti mišićni reljef. On ide preko “supraspinatusa” i hvata se na “spina scapulae”  nazubljenom tetivom. “Spina scapulae” i dalje ostaje “gola” odnosno prekrivena samo aponeurozom. Na mjestu gdje trapezijus prelazi preko lopatičnog grebena nastaje udubljenje ili kako kaže R.B. Hale “a dimple”. Taj “dimple” igra veliku ulogu u crtanju leđa, jer pomaže nama slikarima da lociramo lopaticu (ako nađemo “dimple” našli smo i lopaticu). Nakon toga rub trapezijusa prelazi preko “rhomboideusa” i ima još jedno udubljenje prije nego što prijeđe na “latissimus dorsi”. Rep mu konačno završava na desetom kralješku toraksa što ujedno označava i dno prsnog koša.

Ovim smo završili pretposljednje predavanje o prsnom košu. U sljedećem ćemo pokušati “prevesti” sve spomenute mišiće u “volumene” kojima se mi slikari služimo. Za nagradu za ustrajnost prilikom osvajanja ramenog pojasa jedna lijepa Mandeljštamova pjesma koja počinje stihom ” Majstorice skrušenih pogleda, držačice ramena malenih…”. Nakon svih ovih predavanja o ramenom pojasu se  možete zapitati što je Mandeljštam mislio kad je spomenuo “malena ramena”… možda joj “supraspinatus” nije bio dovoljno razvijen?

(Slikarski mozak, naime, radi drugačije od laičkog.)