“Mačka i ptica”-Pablo Picasso, travanj 1939.

Moja omiljena Degasova izjava jest “Slikarstvo je konvencija.”  Sjetim li se posljednje objave o crtanju kocke i osvjetljenju kako bi se dobila iluzija trodimenzionalnosti jasno je da su perspektivni zakoni te zakoni osvjetljenja samo dio zapadnoeuropske slikarske konvencije. Pogledam li,držeći u glavi zapadnoeuropsku slikarsku konvenciju od renesanse do danas, Picassovu mačku koja je upravo ščepala pticu jasno mi je da Picasso u tu zapadnoeuropsku slikarsku konvenciju nije spadao. Barem ne s ovom slikom, jer….pogledate li pažljivo mačje tijelo ustanovit ćete da je konglomerat- leđa mačke su slikana odozgora, trbuh je slikan sa strane, prednja desna noga joj slikana sprijeda, a lijeva u pronaciji, dok su obje stražnje slikane u profilu.  Uši su joj slikane u različitim pozicijama- jedno sprijeda, drugo straga, a i oči su joj različite- jedno je u profilu, a drugo en face.

neustrašivo oko- Mačka i ptica by Pablo Picasso

Za razliku od zapadnoeuropske slikarske konvencije gdje slikari koriste jednu točku gledišta i tako stvaraju iluziju trodimenzionalnog tijela – Picasso to ne čini. Ali što radi? Bolje pitanje bi bilo: koju slikarsku konvenciju koristi?

Picasso koristi egipatsku slikarsku konvenciju. Sjetite se tipičnih egipatskih glava koje su već dio pop-kulture: oko je uvijek slikano kao da ga gledamo sprijeda, direktno, iako je glava uvijek u profilu zajedno s nosom i ustima. Krenemo li od glave naniže vidjet ćemo da su prsa u en faceu, a trbuh u profilu. Ruke su raskriljene na anatomski nemoguć način- šake su okrenute tako da je palac vidljiv na obje ruke, a isto vrijedi i za stopala: u profilu su, okrenuta u istom smjeru s nožnim palcem vidljivim na oba stopala.

neustrasivo oko- egipatsko slikarstvo

Pitanje koje se nameće jest: zašto Egipćani to rade na taj način?  Možda ne znaju za bolje? Uvjeravam vas da Egipćani nisu pogriješili i nije da ne umiju crtati. Ideja iza egipatske konvencije je sljedeća: kako prikazati svaki dio tijela na način i u poziciji u kojoj je najsličniji samom sebi, najprepoznatljiviji. Spiritus movens iza europskog slikarstva je bio drugačiji: htjeli su prikazati iluziju trodimenzionalnog tijela na dvodimenzionalnoj podlozi.

A Picasso?

Picassu je dosadila europska konvecija, pa je imao dovoljno muda da se okoristi egipatskom.

Imamo li mi dovoljno muda za napuštanje zapadnoeuropske konvencije?