Slikarstvo kao pokušaj komunikacije

Slikarstvo je prastari ljudski pokušaj komunikacije. Ljudi su, otkad je svijeta i vijeka,  pokušavali prikazati svijet oko sebe na dvodimenzionalnoj plohi i prirodno razumiju tu vrstu prikaza, jer im je zbog svoje starosti  već upisana u genetski kod. Slikarstvo nije ništa drugo nego stara konvencija ( to je prije mene rekao Degas). Testirat ću tezu o slikarstvu kao staroj konvenciji na sljedećem primjeru.   Što vidite? Odgovor nije težak- nacrtala sam točku olovkom na papiru što svi ljudi mogu prepoznati. Ali može li točka ( koja je grafitno brdo na papiru promatrana pod mikroskopom) imati i još neko značenje? Točka može predstavljati i pravac promatran s kraja.   Promotrimo sljedeći prikaz. Što sam nacrtala?   Nacrtala sam liniju na papiru ili pravac. Ako točka, materijalna tvorevina, brdo grafita, može nositi simbolično značenje, što je s pravcem? Pravac može predstavljati plohu gledanu pod 90 stupnjeva, gledanu s kraja. Obično su prva dva simbola promatračima nejasna, ali kad im kažem što predstavljaju sve bude odmah jasno. Sljedeći primjer ne prepoznaju svi bez oklijevanja.   Radi se o krugu i nikakvo dodatno objašnjenje nije potrebno. Mogu pokazati crtež kruga bilo kome neovisno o porijeklu i prepoznat će krug. Sljedeći primjer također je također jasan: Crtež prikazuje kuglu. Možete uzeti crtež i na cesti upitati bilo kojeg prolaznika i reći će vam da je na prikazu kugla. Ako je sljedeći primjer bio jasan, ovaj će biti sasvim nejasan. O čemu se radi?  Radi se također o kugli kao i u prethodnom primjeru samo što je osvjetljena s dva izvora svjetlosti strane podjednako. U prvom primjeru kugla je osvjetljena samo s jedne strane i to omogućuje jasno prepoznavanje. U drugom primjeru se ponovo radi o kugli, ali je osvjetljenje nepovoljno za prepoznavanje- osvjetljena je na način da se doima plošnom. Dakle, prva tri primjera su bila jasna svim promatračima. Razlog tome je njihova plošnost. Četvrti je bio različit od prva tri, jer se nije više radilo o geometrijskim likovima, nego o tijelu. Čak je i geometrijsko tijelo bilo prepoznato bez problema u prvom primjeru. U drugom primjeru je došlo da nerazumijevanja. Zbog čega je s drugom kuglom došlo do problema u komunikaciji? S prvom kuglom nismo imali problema. Odgovor je: zbog osvjetljenja. U drugom primjeru kugla je bila osvjetljena na nepovoljan način, na način koji nije isticao njezinu trodimenzionalnost, već ju je poništavao. Što to za nas slikare koji pokušavaju komunicirati sa promatračem znači? Najbolja iluzija u slikarstvu se postiže s jednim izvorom svjetlosti koji se nalazi na 45 stupnjeva od objekta koji slikamo, malo ispred i malo iznad. Takva vrsta osvjetljenja daje najbolju i najjaču iluziju trodimenzionalnosti i to je tako stara zakonitost da nam je vjerojatno u genima, jer dok smo kao praljudi lutali po livadama bili smo obasjani ili suncem ili mjesecom ili noću vatrom ( što je sve jedan izvor svjetlosti) i to nam je osvjetljenje upisano u genetski kod. Do spoznaje o toj vrsti osvjetljenja došli su slikari u renesansi i sve slike od renesanse imaju jednak način osvjetljenja- jedan izvor svjetlosti s desne strane smješten pod 45 stupnjeva iznad i ispred objekta.  Kad je Da Vinci iz vica obasjao Bogorodicu s lijeve strane ( također s jednim izvorom svjetlosti) izbio je skandal. Lijeva se na talijanskom kaže sinistra što znači tamna ili mračna i obasjati Majku božju s lijeve strane je  u najmanju ruku sotonistički čin.

Slikari su do 19og stoljeća bili akutno svjesni osvjetljenja i slikarski ateljei su mahom bili građeni  s prozorima okrenutim na sjever ( sjever garantira najmanje promjene u dnevnoj svjetlosti) koji su bili zastrti na način da je samo mala površina osvjetljavala atelje – tako se dobio jedan koncentrirani izvor svjetlosti koji se po volji mogao smjestiti s lijeve ili desne strane objekta.   Početkom dvadestog stoljeća se tradicionalno znanje o osvjetljenu izgubilo. Za to možemo kriviti impresioniste koji su napustili atelje i ustaljena pravila osvjetljenja zamijenili slikanjem na otvorenom, ali impresionisti su dobro poznavali tradiciju i njena pravila prije nego što su ih prekršili. Danas svi žele kršiti pravila, ali jako je teško kršiti pravila ako ne znaš koja su.