Kako nacrtati koljeno (četvrti dio)

U prošloj smo se objavi bavili savijenim koljenom gledanim izvana. Sad je na redu savijeno koljeno viđeno s unutrašnje strane. Ali, prije svega jedna mala dobra vijest. Sjećate li se “burse”? Vreće ispunjene vodom koja je ovisno o količini vode zadavala glavobolju slikarima, jer bi izobličavala anatomsko koljeno? 

Koljeno je tako građeno da u sjedećim položajima možete mirne duše zaboraviti na nju. Naime, kad sjedimo “bursa” se uvuče u šupljinu iza “kalema” femura i ne ometa slikara u promatranju koštane građe koljena. 

Dakle, nakon dobre vijesti se s entuzijazmom bacamo na koljeno gledano s unutarnje strane. Počinjemo, kao i uvijek, kostima. Već ih znamo napamet: femur, tibija, patela. Fibula, suportivna kost potkoljenice, se s unutarnje strane koljena ne vidi.

 

Mišić koji se nalazi s gornje strane bedra i završava u gornjem patelarnom liagemntu je “rector femoris” odnosno glava kvadricepsa koja se nalazi na vrhu ostalih četiri.

 

Najzanimljiviji dio savijenog koljena gledanog s unutarnje strane je mekana masa s unutarnje strane koljena koja se sastoji od ligamenta stražnje lože, “sartoriusa” ( kojeg sam već spominjala) te vanjske glave kvadricepsa zvane “vastus internus”. Ovako bi izgledala unutarnja strana koljena sa svim detaljima:

Obratite pažnju na opuštenu “spyral mass” te na izdvojeni “sartorius.”

Na Rafaelovom crtežu imamo dva koljena gledana s unutarnje strane. Obratite pažnju na gornje koljeno nošenog čovjeka. U vanjskom je obrisu jasno vidljiva patela i njen donji ligament, a iza patele se vidi obris “kalema” femura. Femur je vrlo blizu površine kože u ovoj poziciji i Rafael ga ne propušta nacrtati. Svjetliji poluton na gornjoj plohi bedra označava kvadriceps, a tamniji ( na bočnoj strani bedra) označava “cruerus”. Na prijelazu bedra u potkoljenicu (zapravo na potkoljenici) je još jedan šrafirani poluton – on predstavlja mjesto gdje se sartorijus veže na tibiju.

 

Rafael je bio veliki poznavatelj anatomije i mogao je nacrtati ljudsku figuru sa svim anatomskim detaljima u bilo kojoj poziciji iz glave. Uvjeravam vas da model nije stajao 5 sati s drugim modelom na leđima u ovako neudobnoj pozi. Međutim, svi veliki majstori su radili sa živim modelima na dnevnoj bazi. Zato crtajte akt što češće možete i proučavajte anatomiju. Drugog načina nema.

Rafaelov crtež je preuzet iz Halove knjige “Anatomy Lessons from the Great Masters” izdavačke kuće Watson and Guptill koju toplo preporučujem.