Oko – što trebate znati kako biste ga nacrtali
Prošlu sam objavu završila kompletnom strukturom oka. Sada na tu strukturu treba baciti osvjetljenje. U ovoj ću se objavi baviti osvjetljenjem bačenim na gornji kapak.
Osvjetljenje kojim se bavim u ovom blogu je uvijek jednako. Zovem ga “akademskim osvjetljenjem”: izvor svjetlosti se nalazi pod 45 stupnjeva na objekt koji osvjetljava- malo ispred i malo iznad objekta. Razlog za korištenje te vrste osvjetljenja je taj što ono daje najbolju iluziju trodimenzionalnosti.
Dakle, pogledajmo shemu gornjeg kapka i pozabavimo se njime pod tim osvjetljenjem.
Sjećate li se na mom blogu često ponavljane Haleove litanije: “Mass, thrust, plane, value, line!”, znat ćete da prva stvar koju se morate zapitati u vezi gornjeg kapka na kakvo ga geometrijsko tijelo mogu svesti. To je trik pitanje, jer se odgovor sam nameće: kapak leži na očnoj jabučici i zbog toga ima oblik kugle. Međutim, slikari smatraju da je za tonski razvoj pod osvjetljenjem pogodniji valjak, pa tretiraju gornji kapak kao da je dio površine valjka:
Jasno je kako će to izgledati na našoj shemi oka:
Pogledajmo kako je oko nacrtao Annibale Carraci u portretu lutnjista Mascheronija:
Ali sada smo se pozabavili samo gornjom plohom gornjeg kapka,a on posjeduje i donju. S obzirom da je izvor svjetlosti iznad oka logično je da ta donja strana bude tamna. Obratite li pažnju na oči ljudi s kojima komunicirate ili na vlastite oči u ogledalu vidjet ćete da ne samo da je donja ploha tamna, već baca i padajuću sjenu na očnu jabučicu.
Padajuća sjena gornjeg kapka na očnoj jabučici je blagoslov za slikare i kipare, jer im rješava veliki problem u reprezentaciji oka, a to su trepavice. Ako se radi o portretu malih dimenzija slikar neće moći slikati svaku indvidualnu dlačicu trepavica. Neki slikari to niti ne žele, jer im se ne uklapa u stilski izričaj. Kipari pak imaju problem što nije moguće oblikovati dlačice trepavica od gline.
U portretu Kitty Garman Lucian Freud se pozabavio preciznim slikanjem trepavica svoje supruge, a primijetit ćete i padajuću sjenu na očnoj jabučici. U ovom portretu buljave oči Kitty Garman igraju glavnu ulogu.
Obratite li pažnju na reprezentaciju očiju kod oba slikara koje sam navela možda ćete primijetiti da su obojica iskoristila padajuću sjenu gornjeg kapka na očnoj jabučici iako su trepavice tretirali drugačije. A možda ćete primijetiti nešto što su obojica izostavili.
Naime, pod tim osvjetljenjem gornji kapak nije jedini koji baca padajuću sjenu. I koštana struktura očnih duplji u koje su oči smještene također baca padajuću sjenu na gornji kapak. Freud i Carraci su je izostavili ( iako ih dijeli 300 godina i imaju različite stilove) zbog toga što im ne odgovara. Ona, naime, zastire tonski razvoj valjka na gornjem kapku i time umanjuje iluziju trodimenzionalnosti.
Kao primjer gdje slikar nije izostavio padajuću sjenu očnih duplji na gornji kapak navodim raniji portret Luciana Freuda: “Girl in a dark dress”.
Laicima se redovito čini da u svojim predavanjima provodim previše vremana baveći se detaljima kao što je gornji kapak. Ali slikarstvo i majstorstvo je u detaljima i svi dobri slikari razmišljaju o gornjem kapku, padajućim sjenama koje bi ga eventualno mogle zastrti i sličnim stvarima koji se zdravom razumu čine suvišnima. Da se razumijemo- slikarstvo sa zdravim razumom nema veze.
U sljedećoj ću se objavi pozabaviti donjim kapkom i detaljima vezanim uz njega.
Autor izreke: ” Vrag je u detalju.” je nepoznat. Flaubert je navodno izjavljivao: “Le bon Dieu est dans le detail”. A Nabokov je ekstatično klicao: “The divine details!”
Svejedno mi je li se umjetnik priklonio bogu ili vragu u pokušaju da poboljša svoje djelo. Ali ako se o meni radi- pridružujem se Nabokovom entuzijazmu. I zato još jednom: ” The divine details!!!!”
Serija članaka: Oko – što trebate znati kako biste ga nacrtali
Oko-što trebate znati kako biste ga nacrtali, prvi dio
Najnoviji komentari