Oko – što trebate znati kako biste ga nacrtali (treći dio)

U prošloj sam se objavi bavila gornjim kapkom, tako da ću se o ovoj (o iznenađenja!) baviti donjim kapkom.

Prva najvažnija stvar u vezi donjeg kapka je njegova pozicija u odnosu na gornji. Slikari znaju da je donji kapak manji od gornjeg i da se nalazi ispod gornjeg kapka. To se najjasnije vidi u profilu. Obratite pažnju da se izbočina gornjeg kapka nalazi ispred izbočine donjeg.

U “en face” ili “tri četvrt” poziciji taj odnos gornjeg i donjeg kapka se vidi u načinu na koji se spajaju u kutu oka. Na to slikari obraćaju puno pažnje. U prošloj (crtanje oka, drugi dio) sam objavi pokazivala primjere detaljnog slikanja oka kod Luciana Freuda, a u ovoj ću se poslužiti slikama Alexa Katza. Bez obzira na simplificirani stil slikanja jasno je da Alex Katz poznaje strukturu oka. Katzovo pojednostavljivanje je stvar izbora i stila, a ne posljedica neznanja.

Obratite pažnju kako se tamna ploha trepavica gornjeg kapka preklapa preko donje.

Sljedeća najvažnija stvar koje slikar početnik mora postati svjestan jest da se donji kapak (kao i gornji) sastoji od dvije plohe: gornje i donje. Gornja ploha donjeg kapka je osvijetljena i smještena  nasuprot donjoj plohi gornjeg kapka koja je tamna .Mislim, naravno, na tradicionalno osvjetljenje koje je uvijek iznad modela. Slikari jako vole i iskorištavaju tu činjenicu, jer se svijetla ploha gornjeg kapka nalazi smještena tik ispod irisa, koji je uvijek tamniji. Time dobivaju jaki kontrast. A ništa ne privlači oko promatrača više od kontrasta. Tu činjenicu slikari debelo iskorištavaju ekstra posvjetljujući plohu gornjeg kapka kako bi pojačali kontrast.

Ako je gornja ploha donjeg kapka osvijetljena na tradicionalan način, jasno je da bočna ploha donjeg kapka mora biti tamnija. I jest, a slikari je tretiraju kao komadić površine valjka. Međutim, kako se radi o vrlo maloj površini moguće je izostaviti tonski razvoj koji nalikuje valjku i jednostavno zatamniti površinu donjeg kapka. Pritom valja imati na umu da se u tom slučaju tonski razvoj bočne strane donjeg kapka ponaša kao kocka te da će bočna ploha donjeg kapka tik do gornje najsvjetlije plohe biti najtamnija.

Prvo ću pokazati kako bi donji kapak izgledao kad bismo ga tretirali kao valjak, a zatim kako bi izgledao bez tog tonskog razvoja.

Sjećate li se valjka iz kojeg smo modelirali gornji kapak?

Dakle, postupak prema kojem se modelira donji kapak je vrlo sličan.

A ovo je pojednostavljen prikaz oka s donjim kapkom bez tonskog razvoja valjka.

U prošloj sam objavi spominjala formu koju slikari nazivaju “sausage”. To je tkivo koje se sastoji od mišića, masti i kože spojeno u jedno i nalazi se s vanjske strane oka.

Slikari tretiraju “sausage” kao valjak koji je konkavan prema dolje.

Kada bismo ga posjenčali sausage bi na našem iskonstruiranom oku izgledao ovako:

Pritom nemojte zaboraviti da bjeloočnica podliježe jednakim zakonima osvjetljenja kao i ostatak oka. Ne može ostati bijela! Ona je kogla na koju je palo osvjetljenje i pojačalo joj iluziju volumena.

U sljedećoj ću objavi završiti crtanje oka pozabavivši se obrvama i vrećicam koje nastaju pod očima zbog starenja.

A kad već spominjemo starenje citirat ću svoju omiljenu pjesmu o prolasku vremena ” As I walked out one evening” W.H. Audena :

‘The years shall run like rabbits,
   For in my arms I hold
The Flower of the Ages,
   And the first love of the world.'

But all the clocks in the city
   Began to whirr and chime:
‘O let not Time deceive you,
   You cannot conquer Time.

‘In the burrows of the Nightmare
   Where Justice naked is,
Time watches from the shadow
   And coughs when you would kiss.

‘In headaches and in worry
   Vaguely life leaks away,
And Time will have his fancy
   To-morrow or to-day.

 

Serija članaka: Oko – što trebate znati kako biste ga nacrtali

Oko-što trebate znati kako biste ga nacrtali, prvi dio

Oko-što trebate znati kako biste ga nacrtali, drugi dio

Oko-što trebate znati kako biste ga nacrtali, četvrti dio