Šest slikarskih zakona Sie Hoa ili kako nacrtati nogu (treći dio)

“The law of the bones by means of the brush” – glasi drugi slikarski zakon Sie Hoa.

Što bi to značilo za zapadnjačke slikare danas?

Drugi zakon direktno kaže da slikar mora prodrijeti u dubinu predmeta koji slika, da mora razumjeti njegovu strukturu koja je nevidljiva na površini. Poznavanje i razumijevanje strukture će slici dati uvjerljivost. Vernon Blake piše:” His task (painter’s) is to define the essential structure which gives to things theira transitory individuality wherein the eternal principle is reflected.”

Za mene i moje učenike to je uvijek bilo ohrabrenje u smjeru proučavanja anatomije, jer će samo duboko poznavanje anatomije, osobito kostiju, jer se mišići vežu na kosti, a kosti su ono što daje strukturu ljudskom tijelu.

Međutim, prije nego što se uhvatim raščlanjivanja strukture nogu, moram naglasiti da redoslijed zakona Sie Hoa nije slučajan i da su poredani po važnosti, jer je univerzalan ritam uvijek važniji od znanja anatomije. U Kunsthistorisches Museumu u Beču sam vidjela Tizianov portret pod restauracijom. Glava portretirane osobe bila je jako oštećena tako se detalji lica nisu dobro vidjeli s udaljenosti, ali to nije bilo važno. Svakome tko se imalo bavio slikarstvom bilo je jasno da je sliku naslikao veliki majstor, jer je odnos velikih površina bio maksimalno dobro posložen. Početnici obično nemaju živaca boriti se s odnosima velikih masa na početku. Odmah kreću s nosom, očima, ustima što ih redovito dovodi do loših rezultata, jer smatraju da je to slikanje. Slaganje velikih masa je važnije od dobro nacrtanog nosa,ali obično je potrebno da početnik nauči dobro crtati nos da shvati važnost velikih masa.

Ali ponovo: “Law of the bones by means of the brush.” Što laici uopće znaju o kostima?

Ako ste ikada gledali filmove o gusarima vjerojatno se sjećate njihovih crnih zastava na kojima su mrtvačke lubanje ispod kojih su ukrštene kosti.

Svi znaju da je kost šipka na kojoj se “nešto” nalazi na krajevima. To “nešto” nema formu ni konkretne karakteristike- sliči cvjetači ili prokulicama. Gusari, očito, nikada nisu proučavali anatomiju niti su čuli za Sie Hoa. Jer te velike kosti na njihovim zastavama mogu biti samo bedrena kost ili femur ( na latinskom) i ona doduše stvarno izgleda kao poluga, ali njeni završeci imaju vrlo konkretan oblik.

Zadatak slikara koji poznaje svoj zanat jest sljedeći- naći bedrenu kost i dobro pogledati kako ona izgleda, pogotovo njezini krajevi. Ako se ne može dočepati prave kosti- neka se dočepa knjige iz anatomije, jer one tome i služe i neka donese zaključak o obliku kosti i neka ga svede na najjednostavnije moguće geometrijsko tijelo i nacrta u svim mogućim položajima i to napamet. Tek onda se može reći da je savladao znanje o toj kosti.

Pa pogledajmo kako kost prikazuje Albinusova anatomija:

A sada donesimo zaključke o vrhu femura. Femur ima kuglu na valjkastom vratu koja ulazi u rupu na kuku koji se zove acetabulum (što na latinskom znači mala čašica za ocat). To čini zglob kuka. Iza valjkastog vrata nalazi se izbočina koju mogu predstaviti kvadrom, a zove se “great trochanter”.

Ispod te strukture se doista nalazi poluga koju su gusari crtali. Poluga pak završava strukturom koja nalikuje kalemu za konac i to asimetričnom: stranice mu nisu paralelne već se sužavaju prema gore.

Gore navedeni mentalni proces pojednostavljivanja forme kosti bi se trebao odvijati u glavi svakog slikara i to svakom stvari koju želi nacrtati. Bez toga se ne može reći da poznaje strukturu stvari odnosno da poštuje drugi zakon Sie Hoa.

Naslovna slika u ovoj objavi preuzeta je iz knjige “Kineska umetnost” u izdanju kuće “Jugoslavija”,a autor je Tung Juan. Posljednja slika je Hokusaijeva, preuzeta iz Prestelove monografije pod naslovom “People Crossing an Arched Bridge.”